„Imamo dva uva i jedna usta kako bismo mogli slušati dva puta više nego što pričamo.“ – Epiktet
Kako bi ova izreka u potpunosti iskazala plemenitost ljudskog sluha, od neprocenjive važnosti je na vreme prepoznati slušna oštećenja i ispravno ih lečiti.
U novorođenačkom uzrastu uzroci oštećenja sluha mogu biti mnogobrojni: urođena genetska oštećenja, uzimanje ototoksičnih lekova i bolesti majke u trudnoći, upalna stanja uva…
Već neposredno nakon rođenja beba reaguje na zvuke iz okoline, iako nezreli viši moždani centri još uvek ne mogu da obrade slušne informacije, kako je to uobičajeno. Ali, vrlo brzo, beba će spoznati odakle dolaze zvukovi okretanjem glave prema izvoru zvuka, prepoznaće bliski glas, na njega će odgovoriti meškoljenjem, ritanjem, mahanjem rukicama… Bilo da je beba prošla ili ne neonatalni skrining za gluvoću, potrebno je obratiti pažnju na ovih nekoliko jednostavnih bebinih aktivnosti kako bismo posumnjali na oštećenje bebinog sluha.
U kasnijim mesecima, kod slušnih oštećenja, najčešće zapažamo da ne dolazi do adekvatnog razvoja govora, uz taj znak dete se ne okreće prema izvoru zvuka, umesto da formira reči najčešće tepa, ne odaziva se na pozive… Ukoliko beba nema pomenute ‘’obrasce slušnog ponašanja’’, neophodno je da se roditelji odmah obrate otorinolaringologu kako bi se dijagnoza postavila što ranije.
Tehnološkim napretkom danas su postavljeni standardi da je optimalno vreme postavljanja dijagnoze oštećenja sluha kod dece do kraja četvrtog meseca, kako bi se što ranije započeo proces slušne rehabilitacije i omogućilo da dete vodi normalan život.
Dr Miloš Švraka
Otorinolaringolog